Crnogorski TURBONEGRO fan site

A pošto je interesovanje očigledno nikakvo, eto vam trt

Ustvari ... pa da, ovo će postati neki moj blog ... glob ... moji uzaludni monolozi jednoj ili možda nekoliko ubogih generacija koje nikako da razumiju da ako hoće nešto u životu, ako hoćete muzike, morate malo muda uhvatit u ruke.

Sinoć svirao, za božić, bilo naroda, bilo dosta naroda i meni bilo prijatno, ne zbog naroda naravno, već zbog ženskih guzica sa lijeve, sa desne, sa svake strane. Eeeee ljepote, mehkane i tople ljepote. Al opjaniše se žene pa počele da bauljaju i bljuju. Jebem ti ženu koja ne zna popit i pojebat. Slušajte Hanka po toj temi "Vaj du norveđijan pank rok rokers go aut wid da nju vejv huka grls. Aj dont lajk det." Pa onda se pjani momci počnu muvat ko muve oko govna (hmmm, poređenje na mjestu) i beznandežno i infantilno ih muvaju "dobro ti stoji kapa", "đe si kupila cipel" - a bazdi ko kanalizacija na kilometar (kupaju li se ti ljudi). I tako oni lijepo cijelu noć dok im ja pojačo bas do daske da vidim koliko će biti uporni. A oni uporni i ne jebu bas. Hormoni brate deru Skidoh kapu i smanjih bas, neka ljudi uživaju kako treba, ipak je božić

No, i pored svga, bilo je dobro. Bilo smijeha, bilo starih poznanstava, bilo novih poznanstava .... ne brate, nije bilo sexa, znam da samo to čekate ... bilo Turbonegra, bilo piva i rakije i na kraju postelja topla i mehka, taman kao guzovi

Ajde zdrao do idućeg izlaska iz sanatorijuma - ako me ikad više pušte,

Vaš,
Turbomontenegro

Za divno čudo, i moje nevjerno čuđenje, upravni organi sanatorijuma u kome sam smješten posljednjih godina, je odlučio da sam spreman da povremeno i na kratke vremenske periode izađem vani, vodim malo samostalan život, da se polako i malo vratim u ovo što oni zovu žiot. Uh, izvinite me, izvinite me ... ovo što i ja zovem život. da, da, ovo je život, ovo je ljepota, sloboda, otvoren prostor. Nema više, barem na ovih par sati, bijelih uniformi, četiri gola zida, metalni kreveti zavareni za željezni pod, igle, tablete, struja. da, da, da, vidim kraj izlječenju ....... barem tako oni kažu, a više ne znam da li da vjerujem sebi ili njima. U meni je dilema i borba. Što da radim?

Pa jedino logično je bilo poslušati moje doktore i da se zaputim na neko javno mjesto, gdje je dosta ljudi, da se pomješam sa nima i vezujem, kao ljepilo. Izabrao sam jednu veliku diskoteku. Valjda je velika. Meni izgleda veliko. I mnogo je ljudi. Mnogo je lijepog mladog svijeta. Svi skockani, svi veseli i nasmijani, svi plešu, svi uživaju u noći, u pozivu majke prirode, svi bljuju, pišaju po uglovima, maltretiraju žene, maltretiraju muške, pljuju jedni na druge, iz očiju im izbijaju varnice, bučni su u svojim nastojanjima da privuku pažnju, ljute se kada je ne dobiju, tuku se da je nasilno dobiju .......

Meni je to malo čudno, ali, majkumu, pa doktori očigledno znaju bolje od mene. Gdje griješim, koliko griješim, moram da nađem zašto, kupiću onu knjigi 1000 zašto 1000 zato.

Vaš,
Turbomontenegro