TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

mulj :: MUlj :: MUZIKA :: CG MUZIKA

Go down

TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Admin on Mon Feb 02, 2009 1:04 pm

Neki tekstovi iz arhive raznoraznih casopisa, portala, emisija...
avatar
Admin
Admin

Posts : 74
Join date : 2008-11-15

View user profile http://mulj.aforumfree.com

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Admin on Mon Feb 02, 2009 1:36 pm

Najbolje od Crne Gore
THE BOOKS OF KNJIGE: 'MOJA DOMOVINA'

"Problem je, u stvari, to što se oni boje da smo mi maloumni, a pojma nemaju koliko je maloumnika u Crnoj Gori... Drugi problem je taj što je Crna Gora, u suštini, sve ono što dolazi iz Beograda. Ono što se napravi ovđe nailazi na strašan otpor."
(Popajev interview za Omladinske grafite, 8. mart 1997.)
Svaki put kad u montenegrinskoj zemlji rock kritičar piše recenziju, zbog gabarita države postavlja se pitanje njegovog ličnog odnosa prema dotičnom autoru ili autorima. Tu iskrsavaju dva problema - prvi je taj što većinom znaš aktere, pa ti je bez veze pisati i dobro i loše, jer će to opet neko drugi protumačiti kako njemu odgovara i ubaciti ličnu notu, a drugi je činjenica da se u "maloj i napaćenoj rodnoj nam grudi" publikuje toliko malo albuma (naročito urbanih albuma) da ih na prste možeš izbrojati, pa je bez veze i to malo jada zakopavati. No, bilo kako bilo, moja opservacija prvog izdanja multimedijalne trupe The Books of Knjige, pod nazivom 'Moja domovina', naravno, neće biti lišena ličnog i samo ličnog, jer dotičnu gospodu poznajem još iz vremena kad su publikovali pismene zadatke Popajevog alter-ega Slavujka Radenovčića, u okviru tada kultnih podgoričkih Omladinskih grafita. Harizma Popaja, Zonja, Gorana i Gaja progresivno je rasla i kroz nevjerovatan radio serijal na Anteni M, pun jezičkih i logičkih kalambura, nevjerovatnih raspleta i još nevjerovatnijih zapleta. Prva verzija "samizdat" kasete Booksovaca sadržavala je demo-snimke rađene u šarolikoj, još neustaljenoj postavi cetinjskih dokonjaka i bila je odlična polazna osnova za ono što je uslijedilo nekoliko godina kasnije. A uslijedio je dobar album.
'Moja domovina', prvotno objavljen 2000. za Hi-Fi Centar, je i muzički i stihovno na intelektualnom nivou kojeg su postavili Booksovci sami sebi, u mrtvoj trci sa dva konkurenta - trupom Mozak eliminator i reperom Rade Rapidom. Raznolikošću, visprenošću i bogatstvom duha, što žaokom pecka depresivni optimizam Crnogoraca, 'Moja domovina' isplivava iz mutljaga udvorištva i čamotinje koja pokriva estradu i show business na brdovitom Balkanu. Podjednako intelektualizovani i populizovani, TBOK su pronašli ključ koji otvara bravu za obje ove, dijametralno različite populacije. Naime, konzument sklon ekvilibristikama duha i jezika, s lakoćom će pronaći sebe u britkim i otrovnim satira mozaicima (kakva je naslovna numera, recimo), kao i u antipoeziji 'Kao da cvijeće umije da pleše' tipa, dok će prosječan Severina - Magazin - Grašo uporabičar uživati u "zajebancijama koje ludaci valjaju po cijelom CD-u" (citat moga komšije). Dakle - i vuk tj. TBOK sit, i ovce tj. puk na broju. Svi zadovoljni.
Album tvori 27 različitih cjelina, od čega su 12 muzičke numere, a 15 skečevi-ulomci između pjesama, odvojeni fragmenti fantazmagoričnog sna o Crnoj Gori kao Arkadiji, Crnoj Gori kao galimatijasu patetike i banalnosti, Crnoj Gori kao Ozu u kome limeni roboti, strašila, prepadnuti lavovi, djevojčice i kučići složno žive. Možda se ponekom i učini suvišan i bespotreban ulomak u vidu kratkih pozorišnih formi, ali su upravo tim aktom The Booksovci satkali vanvremensko djelo - svjedočanstvo o prostoru između mora i Gostuna, na kraju milenijuma, prostoru plemenskog uređenja u vremenu cyber komunikacije.
Muzički gledano, 'Moja domovina' ima dvojaku sadržinu - u prvu grupu možemo ubrojati numere koje su "ozbiljno" odrađene, kao uspješna kombinacija free jazza i soul (sa sve duvačima) agresije, dok drugu grupu čine namjenske pjesme, u kojima se Popaj (prije svega - ujedno i jedini muzičar u trupi) poigravao stilovima i muzičkim rodovima (od country poskočica, preko narodnjačkih trilera, do bluesa i techna). 'Đaoli me znali' i 'Neka si pošla' su na tragu najfinijih agressiv-soul ostvarenja, a znalački korištena krnja duvačka sekcija (trube i saks) drži atmosferu (i ovih numera i cijelog albuma) pumpajući groove, koji Vam ne da da mirujete. 'Gumena pjesma' je vrsta muzičkog eksperimenta, a 'Still Got the Blues' (inače, pjesma s njihovog nastupa na Venecijanskom bijenalu) namjerno nevjerovatno iritantna pjesma, sa najgorim od svih falševa u svim muzikama svih zemalja svijeta (možda su jedino šabački 'Ništa, ali Logopedi' imali svog predstavnika u tom takmičenju) - solo lead gitaru svira izvjesni brkati gospodin Braco, čiji je prvi kontakt sa dotičnim instrumentom bio nekih pet minuta pred snimanje ove numere. Bracovom kataklizmičkom sviranju pridružuje se i Goranovo falširanje pri pjevanju, tako da je kompletni ugođaj zaista monumentalno neprijatan, a što je Booksovcima i bio cilj. Pored maloprijepomenute, postoji još jedna obrada na albumu - to je harmonikom i trubom modifikovani YU evrovizija standard 'Džuli' Danijela 'Laku Noć Montenegro' Popovića. Biser albuma, ipak, dvije su numere: 1) naslovna, u kojoj zarazno himnični pop refren dobija na težini kad se u igru uključi dječiji hor Zvjezdice (impresivno, nema što!!!), a čiji epilog skraćuju na državnim radio stanicama zbog nezgodnog pominjanja "plavih" organa i: 2) eksperimentalno remek-djelo 'Da je šćelo bit da bude moglo je bit', nevjerovatni amalgam Popajevog virtuoznog jazzy muziciranja na gitari, etno "oj-ha" popijevki i techno-rave agresije, a sve to neiscibreno limenim truba-saksofon heklerajom. Jedini "klasični" muzički broj na albumu je 'Sanjam da te znam', koja kao da je izašla ispod Perperovog šinjela i rad bi bio znati da li mi je pretpostavka tačna i da li je Popaj ovu numeru namijenio svom sijamsko-blizanačkom bendu, a onda ipak promijenio mišljenje i ubacio je na 'Domovinu' (kad već pominjem Perper, da naglasim da je Popaj napokon dobio prostora da pokaže koliko je dobar gitarista, a što se u opusu Perpera ne može zamijetiti).

Naravno da sve nije tako blistavo kao što izgleda i da bi se (muzički gledano) opravdano mogle postaviti male zamjerke vezane za produkciju, čistoću zvuka i katkad nejasnost vokala, no, u zemlji u kojoj je i snimanje rendgenom uspjeh - snimanje albuma je povezano sa metafizikom i čovjeku nepojmljivim stvarima o kojima piše 'Treće oko'. Stoga, prekrijmo te zamjerke koprenom hrišćanskog milosrđa. Tekstualno gledano, opseg tema je, iako raznolik, usredsrijeđen oko najmanjeg zajedničkog sadržaoca - očuvanja mentalnog zdravlja i mentalne čistoće u smutnim vremenima. Booksovci tuku, biju, ujedaju, a sve ne dozvoljavajući da Vam i jednog trenutka spadne osmijeh sa usana. 'A kad se Vlasi dosjete, prošlo vrijeme posjete. Te sijalice se selektivno pale. A Booksovci su pokušali da budu prekidači u električnom kolu naše kolektivne amnezije.
Album je, recimo i to, pripreman u zgradi RTCG u septembru 1998. godine, za dan i po, tajno, tako da, po TBOK, "ovi ni danas ne znaju za to". Vokale, duvačku sekciju, klavijature itd. su nasnimavali u legendarnom studiju Boba Stanišića, a "fantastičnoj četvorci" je u realizaciji albuma pomogla udružena armada crnogorskih rock (i nekih) drugih muzičara - Nikola je perperovski široko obojio 'Sanjam da te znam' i 'Kao da cvijeće umije da pleše' (ova pjesma me vazda vrati u djetinjstvo i u Andersenovu bajku 'Cvijeće male Ide', sa istom tematikom); Ženja je "kajbojski" otpjevao dvije ode konju Smokiju; Pop, Jestro i Buba (ex Glembajevi) su odradili liše gitara kompletan svirački posao; vojni muzičari Vlado i Pirke, kao duvačka sekcija, dali su osnovni aranžmanski pečat; Šule Jovović, klavir; mr Igor Perazić, violončelo; Marija Raičković, flauta; Mišo Ražnatović, harmonika; Kristina Hadži Dinić, violina, kao i pomenuti Braco i Zvjezdice neraskidiv su dio opšteg 'Moja domovina' ugođaja. Album prati atraktivan booklet sa tekstovima, zahvalnicama i duhovitim opaskama, a uz izvanrednu c/b fotografiju bezbrižnog Cetinja ljeti Krsta Đuričića, i unutrašnji kolaž koji, pored njih četvorice, sadrži i uzročno-posljedični puzzle naših rovitih života, od Armstronga na Mjesecu, preko šest šefova SFRJ republika na negdašnjem putujućem karavanu, konferencije na Jalti, Tita u mercedesu, do neidentifikovane gomile crnaca radnika-samoupravljača.
"Nijesmo nikad pristajali na kompromise. Nijesmo nikad bili poltroni i nijesmo imali tabua. Mi smo ljudima zanimljivi, jer govorimo uvijek ono što mislimo. Da ne govorimo, ne bi bili zanimljivi. Ali, ono što govorimo, ne dozvoljavamo da budemo cenzurisani. Cenzura je smrt umjetnosti."

zeljko milovic
avatar
Admin
Admin

Posts : 74
Join date : 2008-11-15

View user profile http://mulj.aforumfree.com

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Admin on Sat Feb 07, 2009 5:25 pm

RUŽIN TRN: DUŠA NA DOBOŠU
(Samizdat, 2002.)
Sve priče o čuvenom barskom sastavu Ružin Trn mogle bi započinjati Magnus-Bunker-Brixy kockicom u kojoj bi Broj Jedan okupio svoje mladce i pričao im skasku o tome kako je “jednom rekao gitaristi Nocu da je prestar, te da ga ne može pratiti, ali da bi bilo bolje...” itd. itd., ali da ga ovaj nije poslušao. U praskozorje jugo-rocka ova je grupa slovila za Istočno Atomsko Sklonište, što iz današnje vizure gledano znači da je bilo moćnih rifova, znoja, groupi-girls, te beskonačnog ciju-ciju soliranja na gitari ili tirulu-lirulu na klavijaturama, kao i koloraturnih vokalnih dionica od milja zvanih “dvije cigle oko muda, pa udri i pišti”. OK, mnogima dosadno i prevaziđeno, naročito mlađima, ali potpisnik se ovih redova sjeća znamenitih momaka sa nitnama i u koži, i u njih je gledao širom otvorenih usta dok su bili predgrupa Čorbi, Dugmetu, Formuli 4 u rodnom mu gradu. Kapa dolje za tekovine slavne prošlosti, nema se tu što reći. Znali su da sviraju, ali nisu znali principe estradne formule da znati često nije dovoljno. Treba li reći da nikada nisu izdali album?
‘Duša na dobošu’ sastava Ružin Trn jedan je od onih koji vraćaju dug prošlosti crnogorske urbane scene, ujedno i jedan od onih čije se publikovanje očekivalo još prije 20 godina, no, splet okolnosti, letargija i “depresivni optimizam Crnogoraca” učinio je svoje. Riječ je o dokumetarnim snimcima jednog od najboljih rock sastava kojeg je najmanja republika imala, odrađenih u baraci Studija Radio Bara, 1983. godine i Studiju 5 Radio Beograda. Bilo je to vrijeme kad su stari dinosaurusi polagali oružje. A upravo je Ružin Trn želio svirati muziku starih dinosaurusa. Stari dinosaurusi su svoje postulate beskrajno dugih hard-rock kompozicija poslali “tamo gdje nepravde nema” još sredinom sedamdesetih, no, SFRJ je za svijetom kaskala devet godina zaostatka. U svemu, osim u inflaciji.
Album predstavlja Ružin Trn upravo onakvim kakav je bio: sirov, neiscibren, divalj, slon u porculanskoj radnji, ali sa gotovo fanatičnom pumping energijom koju su isijavali svuda oko sebe. Zvuk je mutan, kakav samo u dokumentarnim izdanjima zna biti, tekstovi uobičajeni za hard’n’heavy provenijenciju tog doba (“Glavom kroz zid / pao sam na oko...” ili “Lešinari se kupe / tu pomoći nema”) uz obaveznu ikonografiju jedne tarzan-english numere, ali, besmisleno je sa distance od 20 godina i kroz moderno sito i rešeto analizirati ovaj materijal, ako ništa drugo ono iz pijeteta prema “danima lavova”.
Demo-snimke objavljene na CD-u snimila je vjerovatno najbolja postava ove rock atrakcije: Novak Brajović (gitara), Pero Purlija (bass), Sava Perović (bubnjevi) i Zoran Veljić Sančo (vokal), iako je kroz sastav prošlo još desetak muzičara, među kojima je najpoznatije lice čuveni Chriss Nicols, Londonac na privremenom muzičkom radu u SFRJ, kasnije u grupi Time i MamaCoCo. Kao peta upisana je pjesma Bate Nonina ‘Laku noć, folirante’, kojom su osvojili peto mjesto na Subotičkom festivalu 1983. godine, a dvije bonus pjesme, ‘Kadinjača’ i ‘Hajde, kreni’, snimljene su uživo na Gitarijadi u Zaječaru. Za prvu pjesmu grupa je 1983. god. dobila specijalnu nagradu, a uz to je bila i pobjednik cjelokupne manifestacije, po glasanju publike.
Brajović danas radi kao ton-majstor u Radio Baru, i suvlasnik je muzičkog studija Gain, po potrebi svira kao studijski muzičar. Purlija svira narodnjake po svadbama, a sin mu je frontmen jednog od najmlađih rock sastava u Crnoj Gori. Perović je profesor likovnog u srednjoj školi u Nikšiću, a jedini koji se nastavio aktivno baviti rock muzikom je Sančo. S članovima grupe Generacija V snimio je materijal za svoju ploču koja nije ugledala svjetlost dana, i tu i tamo pojavi mu se poneka pjesma na službenim kompilacijama.
Da rezimiram, materijalom objavljenim na ovom CD-u termini “vječiti amaterizam” i “vječita južna regija” preselili su se u Crnoj Gori 1983. godine u nepovrat. Izuzetno je važno, pokazat će vrijeme, da su pjesme zabilježene i otrgnute od zaborava, te će poslužiti jednog dana kao važan segment u rekonstruiranju priče o razvoju urbane kulture na Balkanu. Da sa ove distance izgleda bezazleno i puno grešaka - izgleda, ali od mene ili bilo kojeg dobronamjernog muzičkog kritičara nećete čuti bilo kakvu šporkariju o ‘Duši na dobošu’. Nazovite to sentimentalnošću i blagonaklonošću prema nekom tko to uistinu zaslužuje, i u koga smo svi mi, skromni konzumenti i stvaraoci zvuka, na početku gledali kao u vanzemaljce.
Ovim se priča o Ružinom Trnu završava. Iako su sve češće priče o ponovnom okupljanju, nadam se da se to neće dogoditi. Nema razloga za ponovno okupljanje. Ta je priča ispričana. Krug se zatvorio. i
Željko Milović
avatar
Admin
Admin

Posts : 74
Join date : 2008-11-15

View user profile http://mulj.aforumfree.com

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Admin on Sat Feb 07, 2009 8:37 pm

VLADIMIR MARAŠ & BAND: IZA KAMENA
(Sound Records; 2002.)
Da vas ne lažem, mislio sam da ovakvu recenziju nikada neću napisati za neki crnogorski album. A i pravo mi budi, dobri ljudi. Da ste vi kroničari onoga što se na montenegrinskoj sceni događalo u proteklih deset godina, i vi biste mislili isto - sve neke metiljave, kvazipop, tutti-frutti onanije, prema kojima čak i muziciranja Makadama stoje kao u odnosu Nash Bridges vs. Clueless. Nigdje inventivnosti, nigdje coconesa, miško moj. A i ono što digne glavu - klinci imenom Autogeni trening, Qtera, Bad Taste, pa i udri-me-do-zore punkeri DST - odmah se savijalo pred najezdom "lakih nota". Još kad je sinovima ponosnijeh brda u glavi počela odzvanjati hiper-produkcija "s one strane", Colonia, Magazin, Grašo, Hari Poter Hari, Leo i sl, namah su zaboravili kako su se na fidelis eternis zaklinjali Miri Škorić, Vesni Zmijanac i Dari Bubamari. Jedino je Ceca u procesu muzičke tranzicije daskama ojačala svoj pijedesetal.
So, after the short comercial brake, evo priče za sladokusce, slijedi top of the tops crnogorske diskografije, album 'Pod kamenom' Vlada Maraša. I pored najbolje volje (pokušavao sam, nije da nijesam), ne mogu o ovom albumu pisati uobičajeno, ono - instrumenti, produkcija, svirka, ne može se, jer CD muzički gledano nema niti jedne slabe točke. Sve je do perfekcije izbalansirano, svako je svoj zadatak na najbolji način obavio kao da nije disk prvijenac, kao da su u pitanju godine i godine napornog rada - devetoro ljudi koji tvore ovaj nosač zvuka dišu i funkcioniraju kao jedan, stvarajući opću jazz atmosferu na koju bi bio ponosan čak i izvjesni gospodin imenom Pat Metheny. A ako pominjanje ovog imena u društvu Vlada Maraša i benda ne govori dovoljno, onda i ne znam što bi drugo mogao reći.
Imenima, to izgleda ovako - Vlado Maraš, nekada klavijaturista Glembajevih i Rambovog benda, naravno dominira na ovom disku - svirajući (i to kako) klavir i klavijature, a "bend" je sastavljen od majstora - virtuoza na svojim instrumentima. Za one kojima treba sve objasniti, evo, taksativno: Ivan Ilić (trombon), profesor jazza, dirigent i aranžer Big Banda RTS; Vlada Krnetić (truba), profesor jazza, solista Big Banda RTS; Ljubiša Paunić (saksofon, flauta), solista Big Banda RTS, studijski muzičar; Mikan Aleksić (bas), najčuveniji CG jazz stvaralac, na trajnom radu u Holandiji, s grupom Wonderland; Uroš Šećerov (perkusije), studijski muzičar sa 25 godina svirke iza sebe; Šule Jovović (gitare), neprikosnoveni crnogorski gitarista, osnivač Piva Jazz Trija, Šule Jovović kvarteta itd, čovjek koji je godinama visoko podignutu držao baklju kvalitetnih gitarskih svirki u "manjem oku u glavi"; Mihailo Krstić (bas), studijski muzičar, kompozitor; te Miško Parušev, najdarovitiji makedonski bubnjar, studijski muzičar, član Vlatko Stefanovski Trija.
Već sam izrekao tvrdnju da se o ovom CD-u ne može govoriti kao o "običnom" projektu - najlakše bi bilo pričati u asocijacijama koje budi preslušavanje istog, jer, uvijek sam tako doživljavao, jazz i služi da bi unutra probudio feedback, probudio osjećaj samoslobode.
Prva numera, obrada crnogorskog tradicionala 'Poljem se vija' - klavirski tepih nalik oblacima po vedrom nebu crnogorskom na Ivanjdan, sunce, svjetlost, čistoća koja puca kad se popneš na vrh planine, proplanak ispred guste šume, "gorske oči", usna harmonika i bas u igri... Drugi je 'Spyro', funky, uz duvače izbalansirane tako da vraćaju priču na početak - raznobojne kugle, fliperi, šljašteći glamour, široke pantalone, prsate napupjele djevojke... U trećoj pjesmi 'London - sax' gitare i saksofon pletu suptilnu filmsku atmosferu - mokri pločnici, svjetla bulevara u daljini, balkon s puzavicama u tami, uvučena dvorišta, downtown train Tom Waitsa ili Rod Stewarta, svejedno, magla koja se tek podigla... Ako nas treća pjesma odvodi asocijacijama u londonski underground, nije teško pogoditi u kakvu nas priču vodi instrumental 'Shaft' - legenardni detektiv - crnac kome svaka pada pod noge, jurnjava kolima, uske uličice, gatovi luke, skladišta iza kojih viri ruka s revolverom... Naslovna numera, peta po redu, prava je jazz epopeja, što započinje vrzinim kolom preplitanja perkusija i bubnjeva, ne bi li se docnije tema razvila i u priču uključili i ostali žitelji šume Striborove, Malik Tintilinić na klaviru, a Domaći, svako na svom bunjištu. Pretposljednja na disku je još jedna obrada montenegrinskog tradicionala - ovoga puta 'Oj vesela, veselice', unija slika stare i nove Podgorice, premošćeno vrijeme sa sat-kule, 'Jenki na dvoru kralja Artura'... Posljednja numera je ujedno i jedina koju ne potpisuje Maraš sam, već u koautorstvu sa Šuletom Pivljaninom Jovovićem, slow-hand 'Jazz Ballad', izvučena iz Benson ostavštine.
Jednom sam na radiju rekao da je ovo najbolji crnogorski album svih vremena. Zluradi bi rekli - koliko ih je bilo, i nije mu teško biti najbolji; stoji to o kvantitetu u crnogorskoj diskografiji, ali takođe stoji i to da se ovakvog albuma ne bi postidjela nijedna zemlja koja drži do sebe i do muzike. 'Ispod kamena' prikazuje Maraša u najfinijem jazz svjetlu, kao kompozitora raskošnog talenta, kao prvoga koji je svijetu na prefinjeni način prikazao crnogorsko muzičko nasljeđe, makar samo u dvjema numerama na albumu.
Svojevremeno sam, krajem osamdesetih, u tada ogromnoj Izborovoj robnoj kući u Baru, nasumice, zbog imena, kupio album 'Piano Paintings' Paula Wellera i preslušavajući ga, namah se očarao suptilnim slikanjem obalnih pejzaža Britanije preplitanjem klavira, vokala i zvukova mora. Poslije toliko godina, osjećaj je bio sličan. Sjedneš u sobu, pustiš CD i vrijeme prestane da postoji. Na žalost samo
Željko Milović
avatar
Admin
Admin

Posts : 74
Join date : 2008-11-15

View user profile http://mulj.aforumfree.com

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Admin on Sun Feb 08, 2009 3:04 pm

BOBAN MIJOVIĆ & MLADEN KOVAČEVIĆ: VEDRIN
(Samizdat; 2002.)
Kažu da se crnogorski muzičari opredjeljuju za samostalna izdanja iz dva razloga - ili nemaju dovoljno novca za skupe projekte, ili ih izdavači ne kontaktiraju. Obično je i jedno i drugo u pitanju, a dodajte k tome i "depresivni optimizam Crnogoraca" i bolesnu umišljenost da su najbolji u svemu čega se dohvate, i da žive u nadi da će "jednom sve doći samo po sebi na svoje", i - stvar je mnogo jasnija. Od te bolesti stradaju, zanimljivo, autori sa dijametralno suprotnih strana starosne dobi - ili su premladi, pa im sperma udara u glavu, ili su prestari pa ih mrzi da rade čak i ono što je po zakonu obavezno.
Teško je reći koliki je stupanj rezignacije aktualnom scenom u Crnoj Gori natjerao Bobana Mijovića i Mladena Kovačevića da u toplini sobe na drugom spratu sami snime album, sami ga umnožavaju, distribuiraju, prodaju... Teško je reći, jer u ovoj zemlji malo što u diskografskoj industriji funkcionira, ako nijeste najgori pop-dance mainstream pa vas vole široke narodne mase, od raspilavljenih dlakavih bicepsovlasnika do propupalih tinejdžerki koje vas gledaju "ka' iz tuđe glave" (Splitski festivalu / MESAMe / Šlageru sezone, vratite se, sve vam je oprošteno!). Svjesni su bili oni da ovaj album nema široku prođu, a i mrzilo ih je da ulaze u vrtlog ja tebi - ti meni principa, te se nijesu makli dalje od kućne radinosti. Što ćete, netko hekla, netko skuplja markice, netko snima ambijentalne albume...
'Vedrin' je, po mnogo čemu, specifičan disk, kojeg potpisuju nekadašnji članovi barskih pop grupa Bellmondo i Katapult. Specifikum izdanja predstavlja činjenica da se radi o prvom crnogorskom CD-u muzičkih minijatura, a novina je i pojavljivanje tzv. nezavisne produkcije u Baru i Crnoj Gori uopće, sa sve samizdat ili limited edition CD-ima i kazetama. Ta je produkcija ionako bila nosiocem svih supkulturnih događanja u Europi, od osamdesetih naovamo. Malo se kasni? Rekoh li vam već da je mentalni sklop Crnogoraca na leggere, "polako, ima se kad".
Ovaj CD predstavlja zbirku pasaža, kolekciju minijatura, rađenih za fantazmagorični film dvaju autora. Svaka od kompozicija nosi svoju priču, a na slušatelju je da, shodno vlastitim mogućnostima kreiranja asocijacija, iznovi stvori predjele, likove i događaje, pripodobljene vlastitom iskustvu. To je, kao pri čitanju 'Beskrajne priče' - slušatelj postaje Bastian Baltazar Buks i stvara Fantaziju nanovo, poslije najezde Mraka.
Autori su se oprobali u različitim vodama, mahom koristeći samo akustične gitare i klavijature, uz vrlo malo programiranja. Naravno da će bolji poznavatelj pop baštine pronaći utjecaje svjetski priznatih instrumentalista, ali to nikako ne umanjuje kvalitetu ovog projekta - uostalom, a koji muzičar danas nije pod utjecajem "onog doba" i tko može reći da "kompletna pop muzika devedesetih nije samo reciklaža reciklaže", kako nekoć istakoše Laibach momci.
Uvodna 'Lisa' povlači Madredeus promisli, francuska harmonika i akustične gitare isprepletane u pejzažima Mediterana, no, sličan filing širine i čistoće imaju i ostale numere u kojima dva instrumenta, igrajući se i preplićući, pletu zvučnu podlogu kao stvorenu za eko-spotove čiji je motiv netaknuta priroda. Tu prije svega mislim na 'Yellow Leaf', 'Summer' i 'St. Tropez', u kojem vodviljska nota neozbiljnosti samo pocrtava zadate akustičarske temate. Očigledno je klasičarsko obrazovanje Kovačevića ostavilo traga i na kompozicijama, naročito na 'Variabile', a ostaje nejasno zašto je za naslovnu numeru odabran upravo 'Vedrin', nedorečen i neprimjetan, nedefiniran, nerazrađenih tema. Prolaznu, ali ne i visoku ocjenu dobijaju i programming numere 'Gun' i 'Dorada', kao i rudimentirana etno mušema 'Macedonian Etno'.
Očigledno se dvojac najviše potrudio oko pet numera, koje ujedno predstavljaju i vrh ovog nosača zvuka - prva je smirujuća i tajnovita 'Summer', druga vangelisovski široko postavljena, maštovita i na albumu najkompleksnija 'Blue', treća je sjetno dirljiva, akustičarska, 'Midnight Music', slijedi prefinjena, prepuna jazzy reminiscencija i klasičarskih krasuljica 'Paris On The Bridge'. Kao šesnaesta, upisana je 'Smoke', u koketiranju sa pravoslavnim vokalizacijama, na način kako su to radile Anastazija preteče - Lola V. Stain, dakako mnogo, mnogo slabije od originala.
Album nije najsretnije produciran, odnosno vidi se da je produciran u privatnoj režiji, kući, te zvuk katkad nije cibar, gitara zvuči kao iz kante, a nesrazmjera između instrumenata na nekoliko numera bode uši. Prava je šteta što autori nijesu razradili projekt i smogli novaca da ga odrade u profesionalnom studiju. Ovakva vrsta muzike ipak nije za kućnu upotrebu i nezavisnu produkciju, iako autori inzistiraju na tome. Ovakva se muzika pravi za sladokusce i tim više čudi što je 'Vedrin' izašao takav kakav je. Zanimljiv i dopadljiv, ali sirov i plitkozvučan. Sve su kompozicije autorske, osim jazz standarda 'Autumn in New York', koji zatvara album.
Album 'Vedrin' nije vedar. Naprotiv. Sve je sjetno i melankolično, čak mnogo sjetnije i melanholičnije nego što je za očekivati. Sve je mnogo svedenije, nema praznog hoda, samo neprekidni osjećaj unutrašnje omeđenosti, ne prostorne. Sve je obojeno na način kako se boji izmišljeni svijet, daleko od oblika civilizacije na kojeg smo navikli. Kao da ni Zemlja, ovakvu kakvu je znamo, već mnogo svjetlosnih godina ne postoji. Album se bavi pokušajem odrastanja, osamostaljivanja, zbližavanja, krizom identiteta, borbom protiv prosječnosti i mirenjem sa ogromnim postotkom iste oko nas, a sve to kroz sentimentalno putovanje po neistraženim predjelima vlastitosti.
'T'ga na jug', kako fino govorahu Braća Miladinov, i ovog je puta uzela svoj danak. Sredina je oktobra, nije dobro slušati ovaj album doma, sam sa botiljom crmničkoga "vranca". Pogotovo ako okrene jugo. Tad ni zdravom čovjeku ni do čega nije.
Željko Milović
avatar
Admin
Admin

Posts : 74
Join date : 2008-11-15

View user profile http://mulj.aforumfree.com

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Admin on Mon Feb 09, 2009 2:02 pm

AUTOGENI TRENING
Previše…


(Slušaj najglasnije)

Debi crnogorskog trija Autogeni Trening prikazuje sazrelu rock grupu od koje se, ako izdrži, najbolje tek može očekivati

Nenad Pejović


7/10



Od svih šest nekadašnjih republika druge Jugoslavije, Crna Gora je bila na samom začelju popkulturne ponude. Osim nikšićkog kantautora akustičara Miladina Šobića, i povremenih pokušaja kratkog daha koji su se završavali u estradno-šlageraškom miljeu, do pre neku godinu praktično je bilo nemoguće navesti makar jednog važnog autora ili izvođača urbanog senzibiliteta.

AUTOGENI TRENING - Previše...

Uz neumorne nikšićke old school punkere DST (Društvo skrivenih talenata), Cetinjane The Books of Knjige ili neko manje poznato ime iz crnogorskih internet prostranstava, podgoričko-nikšićka trojka Autogeni Trening (Dino Kapetanović, Ilija Kojović, Bojan Bojanić) predstavlja drugačiju Crnu Goru od one na kakvu smo navikli, s muzičkom tradicijom između gusala i lakih nota s jadranskih festivala.

Teško je u 2008. zamisliti zemlju u kojoj se pioniri rock’n’rolla oglašavaju svojim prvim delima, dobrih pola veka nakon njegove globalne ekspanzije. Utoliko je i efikasno delovanje rock grupe koja deluje na takvom području u domenu nemoguće misije. Potrebno je odgovoriti na ključne do sada poslate impulse iz rock’n’roll svemira, apsorbovati ogromnu rupu poluvekovnog kašnjenja, pronaći identitet u vremenu čuda recentne balkanske istorije i, konačno, zvučati i delovati savremeno i spremno da se uhvati u koštac s otporom sopstvenog podneblja prema onome što odstupa od tradicije, istovremeno gradeći publiku koja će takva nastojanja prepoznati i omogućiti kakvu-takvu satisfakciju.

AUTOGENI TRENING - Previše...

Otuda i samo ime grupe rečito govori o ljudima koji se ovakvog posla poduhvataju u zemlji u kojoj večiti sudari loših i gorih gospodara, sa zaslepljenošću kao vetrom u njihova jedra – ako zvuči poznato, imajte u vidu da je reč u drugom oku zajedničke glave – za ishod donose po pravilu epski sumorne tonove svakodnevnog života. Autogeni Trening, naime, predstavlja terapeutsku tehniku psihofizičke relaksacije koja se koristi najviše prilikom lečenja hronične napetosti, strepnje i straha.

Na prvom zvanično objavljenom albumu, sasvim adekvatno nazvanom Previše…, AT u dobroj meri odgovara na takve izazove. Utemeljen delom u sudaru grungea i metala (RATM via Faith No More via Sepultura), a drugim delom u zvuku srpskog rocka 90-ih, između sviračke razigranosti DLM-a i čvrstine Bjesova, uz potpuno izgrađen sopstveni stil, debi Autogenog Treninga prikazuje sazrelu rock grupu od koje se, ako izdrži, najbolje tek može očekivati.

Već i eksplozivno otvaranje albuma s briljantno pogođenom merom tekstualne angažovanosti, pesmom Nepopravljivi, u nekom drugačijem sistemu vrednosti donelo bi ovim momcima znatno bolju reakciju javnosti od potucanja po vrletima tzv. zapadnobalkanskog izdavaštva (ovaj materijal je sniman u Beogradu tokom 2006, a objavljen tek u prvim mesecima ove godine) i tek nekoliko stotina pogodaka na YouTube kanalu benda.

U narednih 11 pesama AT ne posustaje, izručujući obilne porcije energije zrelo protkane živopisnim, mekšim deonicama. Ćehotina pokazuje da se i o motivima na koje običajno pravo polažu guslari i pesnici – u pitanju je jedna od najvećih reka u CG – može uverljivo progovoriti rockerskim i modernim jezikom. Glas gitariste i pevača Dina Kapetanovića je odlučan, energičan i kad je potrebno adekvatno mek i meditativan, bez i najmanje primese povlađivanja ukusu koji bi bio “dobar za posao”. Isto važi i za visokooktanski drum and bass deo ove postave, čije deonice daju rollercoaster pečat ovom izdanju.

U kontekstu ovakvog ostvarenja ljudi koji rade pravi posao na pogrešnom mestu u večito pogrešnim vremenima, od malog je značaja insistiranje na većoj produkcionoj pročišćenosti ili stihovima koji samo povremeno zalutaju u apstraktna rešenja na prvu loptu. U pitanju je zdrava rock’n’roll grupa koja na koncertima u potpunosti dolazi do izražaja (potpisnik je bio svedok na nekoliko zajedničkih nastupa). Naravno, priča o novim kvalitetnim pojavama s ovih prostora se po već viđenom pravilu nastavlja u Zagrebu, u katalogu one-man kuće Slušaj najglasnije.

Nepopravljivi

Naslovi pesama Mulj (kombinuje EKV-ovsku introspektivnost sa heavy rock mišićima) i Radost (“Prihvataću sve dok budem mogao, jer hoću radost…”) tako programski govore o polazištu i ishodištu Autogenog Treninga. Zato je recepcija ovog albuma bitnija za zemlju njegovog porekla nego za ova tri momka.

Previše… daje važan doprinos preobražaju iznutra kulture u kojoj gostovanje planetarnih pop ikona, Rolling Stonesa i Madonne, nema nikakvu svrhu izvan političko-turističke reklame. Drugim rečima, u njihovoj/našoj/čijoj već kulturi s kratkom samostalnom istorijom ali dugom prošlošću, gradsku osećajnost predugo nose zaneseni skitači kraj drumova da bi se njihova nastojanja prepuštala sveopštoj apatiji i nepostojanju bilo kakve strategije njihovog podsticanja. No, to je priča koju će verovatno tek neumoljivi novi svetski poredak staviti u civilizovanije okvire od postojećih.

A do tada ni drugo oko u glavi nema razloga da ostane sklopljeno.[i]
avatar
Admin
Admin

Posts : 74
Join date : 2008-11-15

View user profile http://mulj.aforumfree.com

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  cody on Mon Feb 09, 2009 5:17 pm

Vijesti, 9. februar:

U društvu velikih
PJESME GRUPE „QTERA” NAŠLE SE NA KULTNOJ KOMPILACIJI „BOMBARDIRANJE NJUJORKA”

Podgorica - Podgorički bend “Qtera” našao se sa svoje četiri pjesme na 13. kultnoj kompilaciji “Bombardiranje Njujorka”, koju je objavila izdavačka kuća “Slušaj najglasnije” Zdenka Franića. Numere sa EP-ja “Probably Snipers” - “Images of Before”, “If I Can”,”Gimme One More Kiss”, “Full Bladder”, kao i live snimak pjesme “Kennie” našle su se među imenima kao sto su “Goribor”, “E-Play”, “Dub Rebellion”, Damir Avdić, “Coma Stereo”, Tena Novak i mnogi drugi. Iz Crne Gore, društvo ”Qteri” na kompilaciji prave bendovi “Pleme” i “Autogeni trening”, koji su, takođe, objavili nekoliko svojih autorskih stvari za Franićevu izdavačku kuću. Prva kompilacija “Bombardiranje Njujorka” objavljena je prije više od jedne decenije, a poznata je po tome što je pomogla afirmaciji sada već velikih bendova na prostoru bivše SFRJ, među kojima su i “Majke”, “Paraf”, “Pankrti”, “Kazna za uši”.

- Bend trenutno radi na stvaranju novih pjesama i aranžmanskih rješenja za nove, ali i neke stare pjesme. Spremamo i debitantski album, koji bi trebalo da bude završen do kraja 2009. godine. Takođe, uključeni smo u neke projekte, koji bi trebalo da unaprijede razumijevanje moderne kulture i dobrog starog rock'n'rolla u Crnoj Gori. Sarađujemo sa, sada već dobro znanom, organizacijom “Open Sound”, koja upečatljivo krči sebi put u Crnoj Gori, donošenjem novog zvuka i upoznavanjem naše publike sa novim muzičkim idejama i rješenjima - kazao je Milan Vujović, bubnjar “Qtere”, napominjući da bend učestvuje i u “Borbi bendova”.

- Prijavili smo se za “Borbu bendova” i, nakon bodovanja žirija, na redu je glasanje publike. Svi kojima se naša muzika dopada mogu glasati putem SMS-a na broj 14567, za “bend 24” - podsjetio je Vujović.
J.O.
avatar
cody
Moderator

Posts : 26
Join date : 2008-12-21
Age : 38

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  dave020 on Wed Feb 11, 2009 1:01 am

Svaka čast QTERA Exclamation Exclamation Exclamation Samo naprijed, i čujemo se već u petak. Smile cheers
avatar
dave020
Moderator

Posts : 32
Join date : 2009-02-04

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Admin on Sat Feb 14, 2009 4:39 pm

RADE RAPIDO RADARES AND BENDARES: 'KAMO SJUTRA'
(Komuna; 2001.)
Malo se ko sjeća kako je počeo uspon Johnnyja Štulića - izašao je početkom osamdesetih na prljave gradske pločnike i iz trougla gradskih kafana izvukao na svjetlost dana inventar - ljude, lusere i vječne bundžije, govoreći jezikom ulice, objašnjavajući šta se dešava u glavama "onih na kojima ostaje ona zemlja". Zašto ovo pominjem? Zato što je taj princip ulaženja u onaj sloj ljudi "što na mentalnim barikadama stoji" porodio toliko sjajnih projekata da je skoro uvijek postao dobitna kombinacija.
Podgorica i njene 'Nasca' transferzale bez početka i kraja, po pravilu i bez svrhe, u središtu su pažnje najkontraverznije ličnosti urbane Podgorice, rapera Rada Rapida - Radaresa na projektu 'Kamo sjutra'. Već i sam naslov nosača zvuka govori o tome što je bila ideja vodilja projekta - I Bog sebi stvori pticu rugalicu - poigravanje sa neourbanim načinom života, ironija i samoironija, provokacija i čeprkanje po tek zaliječenim (ili još uvijek otvorenim) ranama crnogorskih stogodišnjih podjela na "gornje" i "donje", "divlje" i "pitome", ruralne i nazoviurbane. Kroz osam od devet pjesama Rade se poigrava sa depresivnim optimizmom Crnogoraca, posebice Podgoričana, tako da iz stihova provijava miris podgoričkih pločnika - skupi automobili što prelaze most Braće Zlatičanin, nesnosna vrućina koja prži dokone "sjedače" na gradskim terasama, utegnute srednjoškolke na korzou kao na smotri mesa, utegnuti sredovječuljci im dobacuju, trudeći se da ih upecaju na sveto trojstvo sloja novopečenih tvrdih momaka - skupa kola, zlato, levor... Ikonografija dobro poznata svima posljednjih deset godina u tvrdoj zemlji montenegrinskoj. Što se tektualnog dijela projekta tiče, Rade je najviše pažnje posvetio tradicionalnom odnosu "muško-žensko", izrugujući macho principe "uđi u kola", "dođi ovamo", "imaš momka, pa me sad ne poznaješ", strogo upotrebljavajući podgorički sleng, te tako sužavajući ciljnu grupu kojoj je album namijenjen. Ili, barem, kojoj je preferiran.
Naravno, urbana provokacija ne bi bila potpuna ukoliko se ne bi čačnula plamteća tema "poslije droge mogu vas bačit", ukoliko se ne bi poigravalo našom "svi u skloništa" kolektivnom paranojom, a pravi tekstualni biser je minimalizam 'Đe si brate', himna letargiji i praznini podgoričke svakodnevnice. Muzički gledano, nosač zvuka vrvi od muzičkih citata trance-acid provenijencije, ali ni u kom slučaju to zahvatanje u vagan modernog zvuka ne ide u domen kopiranja. Jednostavno, Rade Rapido i brojni saradnici nijesu izmišljali toplu vodu, već su se priklonili lepezi Novog Milenijuma i to na solidan način. Možda paradoksalno, ali je muzički najbolje odrađen instrumental 'Mahovina', koji i zatvara album, acid u najprefinjenijoj varijanti, prijatan za slušanje, za opuštanje, za mrdanje...
Rambo Amadeus je gost na nosaču zvuka, u pjesmi 'Viđi ovu' (cio tekst pjesme je - "Viđi ovu. A viđi onu. Viđi ovu. A koju?" i tako u nedogled), za koju je snimljen intrigantni spot. U njemu Rambo i Rade sjede ispred TV aparata negdje u dvorištu, na ekranu se smjenjuju žene all shapes and sizes, a njih dvojica s rukama u gaćama, poskakuju na stolici.
Muzika sa ovog CD-a korištena je za pozorišnu hit-predstavu 'Otpad' Crnogorskog narodnog pozorišta.
avatar
Admin
Admin

Posts : 74
Join date : 2008-11-15

View user profile http://mulj.aforumfree.com

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Zavod_za_zapošljavanje on Wed Feb 25, 2009 5:38 pm

Punkreas - Glavom kroz zid (2009) - Recenzija
Autor Nenad Cvetković Gile
Wednesday, 25 February 2009
“Glavom kroz zid“, naziv je albuma prvenca mladog nikšićkog pank benda „Punkreas“. Sam naslov doslovno odgovara efektu koji ćete osetiti pri preslušavanju ovog albuma. Na njemu se nalazi deset pesama, što može izgledati brojčano malo ali je Punkreas definitivno našao zlatnu sredinu.

“Glavom kroz zid” dominira, pored klasičnog street panka, velikom količinom tvrđeg zvuka poput Oi-a i hard kora. Numere su tipične pankerske dužine koja varira između 2.30 i 3 minuta, što ni u kom slučaju ne smanjuje užitak. Album otvara pesma “Adios Amigos“, odličan koncertni adut za koji je grupa snimila i svoj prvi spot. Generalno, pravac koji momci iz Nikšića neguju i predstavljaju ovim izuzetnim debijem je oi/pank zasnovan na staroj školi SMF-a, Šahta i Ritma Nereda sa ipak modernijim zvukom u duhu ovog vremena. Slušaoca mogu zapanjiti klavijature na početku “Drakule“, ali posle par sekundi bend se vraća “starim“ instrumentima. Na vokalu treba još malo poraditi, ali je taj “manjak“ zanemarljiv u odnosu na celokupni rad i sviračke sposobnosti grupe, kao tima. Sa naizgled jednostavnim rifovima i pevljivim refrenima "Punkreas" održava intenzitet tokom celog albuma. Pesme koje se moraju pomenuti su ska “My story“, otpevana na engleskom, te rokerska “Prestiž“ kao i himna “Čelik“, koja delom podseća na KUD Idijotovu “Kad sunce opet zađe“. Ali, i pored pomenutih nikako se ne treba zadržati na njima, jer svaka od deset numera briljira sama za sebe.

“Glavom kroz zid“ je zreo album koji sasvim opravdava svoju postojanost i ideju ove četvorke. Ako se zaželite starog, dugotrajnog i nešto sirovijeg pank zvuka preporučujem ovo sjajno izdanje koje vas neće ostaviti ravnodušnog i zasigurno vam ispuniti sva očekivanja.

Ocena: 5-


Info o albumu:





Datum izdavanja: 10. februar 2009.

Žanr: Pank/Oi

Dužina trajanja: 25:49

Izdavačka kuća: D.I.Y.

Producent: Ivan Perović

Spisak pesama:

1. „Adios Amigos“ – 2:08
2. „Atentat“ – 2:05
3. „Čelik“ – 3:07
4. „Drakula“ – 2:54
5. „Drolja“ – 2:29
6. „Intro“ – 1:51
7. „Mi smo kao ti“ – 3:04
8. „My story“ – 2:08
9. „Prestiž“ – 2:43
10. „Život“ – 3:15
avatar
Zavod_za_zapošljavanje
Moderator

Posts : 108
Join date : 2008-12-08
Age : 30
Location : NIKŠIĆ NA MORU

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  DjordjepunX on Fri Mar 13, 2009 7:42 pm

Recenzija albuma na terapija.net

PUNKREAS: Glavom kroz zid (DIY, 2009)



Ne, nije demo rad mada je objavljen kao d.i.y.
album u nekih (za sada) 200 komada i ne spada u kategoriju demo
izvođača. Ovo je fantastičan punk album iz Crne Gore na domaćem jeziku.
Genijalno, genijalno, genijalno! Bravo Crnogorci! Album godine!


Da bi svladali ovaj album morate ispuniti sljedeće uvjete:


1. Biti punker 100 posto u tikvi

2. Doživjeti neimaštinu i bijedu, biti sirotinja

3. Biti bijesan na vladu koja jebe nevin narod po svim mogućim aspektima

4. Obožavati rock-punk i riffove (prvenstveno punk)

5. Možete biti i metalac (black i death), crni darker, hip-hoper,
post-industrial/elektroničar, neoptimistična osoba po bilo kojim
pitanjima s velikom dozom rock anarhije i bijesa, ali se pri tome
obožavati i dobro šegačiti


Izgleda da u Crnoj Gori nije biti poželjno rocker i punker koji pjeva
odlične pjesme na domaćem jeziku (srpski, crnogorski, hrvatski,
bosanski..., sve je to isto) uz jedinu crnogorsku izdavačku etiketu
Goraton koja nije imala sluha da objavi ovaj album sjajnog punk banda
iz Nikšića. Po interwievu kojeg je dao gitarist Mihailo Bulajić za
jednu web-stranicu ideja je bila da se album objavi kao oficijelno
izdanje, no znajući da Goraton to neće objaviti, obratili su se
susjedima u Srbiji i Hrvatskoj koji su im odbrusili da imaju dosta
svojih izvođača od kojih nemaju nikakve koristi. (Eh, ta komercijala...
Baš su se dobro zeznuli, netko će ovo jako dobro naplatiti). I onda je
band odlučio da album objavi kao d.i.y. izdanje koje će dijeliti
besplatno svima koji nazovu broj (ili pošalju sms) +382 69 548 721. I
obratili su se nama hoćemo li pisati recenziju.... Naravno, svaki
izvođač iz Crne Gore ako je u rock smjeru bilo koje vrste dolazi do
izražaja (hip-hop, soul, funk, metal, indie, demo...), može i jazz,
world-music, avangarda, experimentalna i moderna klasična glazba (a ako
ima i još novije glazbe, nitko neće zamjeriti, ju-hu-hu-hu!).

[ punkreas ]

punkreas

Band Punkreas je počeo s radom u maju (svibnju) 2003. i nemaju nikakvu
vezu sa italijanskim, moldavskim i hrvatskim bandovima koji imaju isto
ime, te su do sada odsvirali cijelo brdo koncerata od Subotice, Banja
Luke do, naravno Podgorice i Crne Gore gdje su odsvirali 'milion'
koncerata. Oni su Goran Dabović (vokal), Petar Luburić (bas), Đorđe
Njunjić (bubnjevi) i spomenuti Mihailo Bulajić (gitara).


E, sad muzika i rad... Sve skladbe (njih 10) su tipični punk komadi kao
da su izvađeni iz vremena 1977-1985 s naglaskom na oi! punk i prvu
hardcore struju poput Exploited, Dead Kennedys, Black Flag, Bad
Religion i Minor Threat, te im je vjerojatno Henry Rollins i Ian McCaye
jedan od glavnih uzora (tko zna, možda su bili na onim sjajnim
koncertima Fugazi 1995. u Ljubljani i Rollinsa negdje 2000-te, čini mi
se). Tekstovi su odlični (za punk-rock fantastični): 'ona je prodana
duša i seljačku muziku sluša' ("Drolja"). Prva skladba "Intro" uvodi u
sjajan punk s nogometnom himnom navijača iz '80-tih godina, kada sam ja
ustvari i prestao ići na nogometne utakmice (točno se sjećam moje
posljednje, koncem 1986. utakmice 'Hajduk - Dundee United' u kupu
UEFA). Šalu na stranu, ovi Crnogorci su odlični od prve sekunde i već
dugo se ne sjećam da me neki punk-band tako dobro opalio 'odprve' s
tako zajebantskim tekstom kao 'ja sam iz Nikšića, iz grada luđaka,
živim u parku, na klupi spavam ja/ naše su djevojke sve same klošarke,
sjede u baru, puše nam karu i ispijaju vinjake'. (Uh, pa imaju lovu za
vinjake u birtiji? Ha-ha-ha!). Taj "Intro" je jednostavan, melodičan i
punkerski nabrijan onako kako Bog zapovijeda i ako ne uđe 'odprve' u
uho, onda definitivno niste punker i nemate šta tražiti na ovome albumu
koji je čisti i nepatvoreni punk bez ikakvih dodatnih sufixa i prefixa.
Punk. Punk. Punk, do jaja! (Punk s velikim slovom, molim poštovanje
stilu, ovi su crnogorski punkeri bolji od bilo kakvih domaćih kopija
Sham 69). Tekstovi su otkačeni do daske (pijanstvo, marginalnost,
jeftina prostitucija, beznađe...), jasno i jednostavno odpjevani i neke
vrijedi spomenuti jer se radi o himnama koje bi mogle zavladati ne samo
među punk škvadrom, već i među audijencijom koja prati indie-rock,
post-punk, metal, hip-hop, klasičan mainstream rock... Prate
univerzalni tok teške i primitivne današnjice Balkana, a toliko su
punkerski da punkerskiji u svojem svjetonazoru ne mogu biti. Tako druga
skladba "Atentat" ima tekst 'prazan frižider, umirem od gladi dok se
neka stoka večerom sladi/ svake noći sanjam pečenicu i vrat, zbog svog
apetita spremam atentat/ aaaaaaaten-taaat", treća "Mi smo kao ti" (s
laganim primjesama grind-hc metala) 'mi smo kao ti, živimo za jedan
dan, mi smo kao ti, sanjamo isti san', a četvrta "Adios amigos" 'hej
živote, ko te jebe'. Kad imate u rukama ovakvo sjajno punkersko djelo
puno bijesa, ali i gomile cinizma i sarkazma, dolazite do činjenice da
na ovakav način punk definitivno ne može biti mrtav. Imaju po starom
punkerskom običaju i lakšu kompoziciju na albumu, to je "My story" koja
počinje sa reggae/ska ritmovima, čak ima i pop-melodiju a'la
koprivnički Don't/ Overflow i otpjevana je na engleskom čisto zbog
štosa koji se savršeno dobro uklapa u koncept čitavog albuma. No, kada
počne "Drakula" sa orguljama melodije Johann Sebastian Bacha i pretvori
se u čistu punkerijadu (posuđena od Pennywise teme "Bro hymn tribute")
sa tekstom 'Drakula, drakula, ja sam grof Drakula, kad se dobro
napalim, grizem kao ajkula... Biblija u ruke' (ha-ha-ha-ha). Ovi
Crnogorci su fenomenalni! I istovremeno potpuno jednostavni. Sjajan,
sjajan, sjajan album!¨


Kad-tad biti će velike zvijezde jer imaju fantastične pjesme u okviru,
za ne vjerovati samo 26 minuta! Ma fućkaš produkciju i tamo neke
priglupe promotivne gluposti oko novinara-kritičara koji će ovo djelo
secirati poput labaratorijskog jadnog zamorca, ovo što su napravili
Punkreas je bolje od bilo kojeg rada vrlo bliskog im, pokojnog, Satan
Panonskog. Bio je genijalac, ali pojavili su se dečki iz Nikšića koji
su još bolji. Sjajni i fantastični. To je punk!


I definitivno prijedlog za no.1 ex-Yu albuma 2009. godine, sviđalo se
kome to ili ne. Feee-no-meeeeee-nalno! Ovakav punk su nekad Prljavo
kazalište, Pankrti, Termiti, Parafi... (pa i Sex Pistols) samo mogli
sanjati. Genijalni momci iz Nikšća, skidam kapu, skinuo bih i kosu, ali
odavno je više nemam.


Zaista ne pamtim da me neki punk band ovako oduševio svojom
jednostavnom kreativnošću i tako bezazlenim, naoko priglupim tekstovima
koji govore o užasnoj stvarnosti na sarkastičan i crn humorističan
način. Kud Idijoti? Ne, sigurno. Ima puno sličnosti sa njima, ali ovi
Nikšićani su toliko zajebantski okrenuti da ih je milina slušati.
Nemaju ništa ozbiljno, ali način interpretacije i stvari o kojima
govore su fantastične. Jebu mater/kevu svima koji su im stali na žulj i
to će im se debelo isplatiti jer su iskren i istovremeno fenomenalan
(samo i ništa drugo) punk band.


Opasna su prijetnja Hladnom pivu, KUD Idijotima, Six Pack, Debelom
Precjedniku, Overflow, Kamo sutra i Valungarima. Kad dođu u Zagreb, to
će biti ludilo. Garantirano jer ta publika postoji i samo čeka nove
zvijezde, ovu novu snagu iz Crne Gore!


ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/03/2009
avatar
DjordjepunX
Admin

Posts : 207
Join date : 2008-12-11
Age : 31
Location : Niksic,Republika Sjeverna Irska

View user profile http://www.myspace.com/punkreasniksic

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  nikola on Sat Mar 14, 2009 10:43 am

brao momci!!!

nikola
Moderator

Posts : 45
Join date : 2008-12-22

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Zavod_za_zapošljavanje on Wed Apr 01, 2009 6:03 pm

http://www.vestisrbija.com/ana-nikolic-vidjena-sa-novim-deckom/?id=134442
Hronika
Popularna pevačica u novoj avanturi
Miloš Mićunović, najbolji crnogorski bubnjar u "šemi" sa Anom Nikolić
Autor: N. Oljačić | Foto: B. Zarić | Sreda, 1. April 2009

Ana Nikolić ne prestaje da nas iznenađuje svojim iznenadnim pojavama u javnosti. Tako je sinoć viđena u separeu jednog beogradskog splava sa nepoznatim momkom u zagrljaju. Kako saznaju tabloidi, u pitanju je najbolji crnogorski bubnjar po imenu Miloš Mićunović.
Poznata "izbiračica" na našoj estradi, Ana Nikolić, je već duže vreme pod budnim okom paparaca i novinara jer očigledno, nikako da se skrasi.

Nakon kraćeg nepojavljivanja u javnosti i izmišljene priče o depresiji i lekovima nakon Beovizije, Ana ovih dana ponovo živi punim plućima. Već nekoliko noći zaredom, po priči očevidaca, ova atraktivna zvezda domaće estrade ne silazi sa beogradskih splavova do ranih jutarnjih časova. U takvom okruženju, bilo je samo pitanje trenutka kada će joj se desiti nova ljubavna avantura.

Tako je juče, na jednom beogradskom splavu, Ana provela nekoliko sati u separeu sa izvesnim momkom u zagrljaju. Prema saznanju novinara, u pitanju je najbolji crnogorski bubnjar, Miloš Mićunović. Detaljnije informacije o tome gde i kako se ovaj par upoznao još uvek nemamo. Ana i Miloš su, kako kaže naš izvor, razmenjivali vrlo strasne poljupce do ranih jutarnih časova, a ekskluzivne slike će još danas biti objavljene na web sajtu Tračara.com .

Negde oko ranih jutarnjih časova ovaj strastveni par uputio se u nepoznatom pravcu, u luksuznom vozilu kojim je upravljala Ana. Kako saznajemo, konobaru su pritom ostavili bakšiš od 120 Eura.

Ana Nikolić je odavno poznata po svojim aferama. Do sada su na njenoj listi bili biznismeni, fudbaleri, tatini sinovi i razni drugi "frajeri". Miloš će biti nova stavka u tom spisku, a koliko će potrajati ova veza, videćemo.


p.s.inace covjek je u londonu trenutno.
avatar
Zavod_za_zapošljavanje
Moderator

Posts : 108
Join date : 2008-12-08
Age : 30
Location : NIKŠIĆ NA MORU

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  nikola on Wed Apr 01, 2009 9:36 pm

Mihailo Bulajic, gitarista iz niksica osvojio pola miliona evra u kladionici
Autor: N. Popović | Foto: M. Anđelić | Sreda, 1. April 2009

http://www.vestisrbija.com/osvojio-pola-miliona-evra-u-kladionici/?id=204167

nikola
Moderator

Posts : 45
Join date : 2008-12-22

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Zavod_za_zapošljavanje on Wed Apr 01, 2009 9:56 pm

kako sam se ja iscimo:)))))))
avatar
Zavod_za_zapošljavanje
Moderator

Posts : 108
Join date : 2008-12-08
Age : 30
Location : NIKŠIĆ NA MORU

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  andrej on Thu Apr 02, 2009 1:23 am

aprililili
avatar
andrej
Moderator

Posts : 26
Join date : 2008-12-17
Age : 27
Location : bg/pg

View user profile http://www.last.fm/user/shumar

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Zavod_za_zapošljavanje on Thu Apr 02, 2009 2:01 pm

djavo odnio šalu:)nema coJek vise kad ni o tome da razmislja:)))))))
avatar
Zavod_za_zapošljavanje
Moderator

Posts : 108
Join date : 2008-12-08
Age : 30
Location : NIKŠIĆ NA MORU

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Sonic Child on Thu Apr 02, 2009 7:35 pm

eo i odje:

http://www.vestisrbija.com/uhvacen-u-preljubi-sa-dve-sestre/?id=146729

znaci,bas sam se iscima u trenutku
avatar
Sonic Child
Moderator

Posts : 155
Join date : 2008-12-17
Location : PG

View user profile http://myspace.com/shineshinei

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  cody on Wed Apr 08, 2009 1:15 am

posras.. se u topic. Cool
avatar
cody
Moderator

Posts : 26
Join date : 2008-12-21
Age : 38

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Zavod_za_zapošljavanje on Sat Jul 25, 2009 3:37 pm

Punkreas Rocks!
NIKŠIĆKI BEND KRAJEM MJESECA UČESTVUJE NA TAKMIČENJU U BANJALUCI
Podgorica - Nikšićki bend “Punkreas” nastupiće na ovogodišnjem 14. izdanju festivala “Ex-Yu Rocks!”, koji će se održati od 31. jula do prvog avgusta u Krupi na Vrbasu kod Banjaluke.
- Na festivalu “Ex-Yu Rocks!” nastupamo prvog avgusta. To je manifestacija, na kojoj se svirke odvijaju na dvije bine - jedna je punk, druga rock. Mi ćemo svirati na punk bini, u okviru memorijalnog dijela festivala, koji se održava u čast Gorana Kovačevića - kazao je za “Vijesti” Mihailo Bulajić, gitarista “Punkreasa”. On je dodao da ideja o nastupu na festivalu u Banjaluci postoji od prošle godine.
- Nedavno su nas zvali ljudi iz organizacije, sa kojima smo u kontaktu od prošle godine. Ponudili su nam učešće i mi smo pristali. Još ne znamo šta ćemo svirati, ali mislim da će akcenat biti stavljen na autorske stvari - kaže Bulajić.
Album “Glavom kroz zid”, koji su članovi “Punkreasa” završili prošle godine i zbog nemogućnosti da nađu izdavačku kuću koja će ga objaviti, odlučili da ga poklone svojim fanovima, bio je, po riječima Bulajića, odlična promocija grupe.
- Sve primjerke smo podijelili onima koji vole našu muziku i srećni smo zbog toga. Reakcije su bile odlične i to nam je jako bitno. Izbacili smo ga na download na našoj MySpace stranici i svi koji su željeli da imaju naš album, mogu tu da ga nađu - zaključio je Bulajić i otkrio da će bend u sljedećem periodu možda nastupiti na još nekim festivalima u okruženju, ali da još ništa nije definitivno dogovoreno.
Sastav “Punkreas”, osim Mihaila Bulajića, čine i Goran Dabović (vokal), Petar Luburić (bas) i Đorđije Njunjić (bubanj).
J.O.
avatar
Zavod_za_zapošljavanje
Moderator

Posts : 108
Join date : 2008-12-08
Age : 30
Location : NIKŠIĆ NA MORU

View user profile

Back to top Go down

Re: TEXTOVI O CG MUZICI (RECENZIJE, OSVRTI, INTERVJUI...)

Post  Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Back to top


mulj :: MUlj :: MUZIKA :: CG MUZIKA

 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum